No momento em que Cabo Verde escreve uma nova página da sua história no futebol mundial — o empate a 2 com Uruguai no Campeonato do Mundo —, a poesia junta-se à celebração. Em crioulo, língua da alma cabo-verdiana, o poeta José Luiz Tavares traduz em versos o orgulho, a emoção e o sentimento de um país que se sente representado pelos Tubarões Azuis.
NOS E PRUMERU I NON SUGUNDU
E pamodi odju di mundu sta na nos ki oxi nu sta kaminha ku tenasidadi ka skravu mas fidju nobu di liberdadi kada dia ta kauza spantu ta fla ma nos
e universal sen riseiu mas nes idadi ta da pasada serenu dianti di okazion ta obi gritu di mundu «avanti tubaron» ki dja sakudi povu i dja labanta sidadi
e purisu ki nos te ra dja kubri di bon gritu ki barku na mar i na portu dja ratxa pitu ki inkredulidadi ta fase es fetu bira mitu mas pa nos tantu ozadia bira sinplis ritu
ki ta simia bon perplekisidadi tudu tenpu ta nega tudu faita frakeza o so asimetria mas ta fla ‘pa txiga gulo ria tudu dia e dia’ i tal noba beniginu el ta spadja na bentu
es arbisa ta suplanta tudu oror di pasadu kantu faita nu kaneka d’agu o pratu midju mas ku forsa ine ditu nu fase gulo ria fidju pamodi dja tenpu ki nos distinu sinaladu
i tratandu di un kontisimentu ton tamanhu so nos ki ka ta spanta ka ta atxa l stranhu pamo nhu naxu ku nhu puxim dja naraba ma ali ben tenpu ki tudu frakeza ta kababa
i tal ta pirmanese na boka di tudu mundu ta spadja sima stribilin di djatu pa universu i nos pueta balenti i brabu ta rikria l na versu ta fla nos e tubaron nos e prumeru non sugundu